Opis
Zalihićeva knjiga priča „Tuga je golub u bijelom“ poetički i tematski odudara od svega što se piše u recentnoj bosanskoj književnosti, a stilom i sadržajem nalik je samo jednoj knjizi naše književne tradicije – romanu Nedžada Ibrišimovića „Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancom.
Jasmin Agić
Majstorstvo rasnog pisca ovdje dolazi do izražaja i kao suvereno uspostavljeni i održavani balans između narativne redukcije i poetskog očuđenja; i kao odmjerenost i pogođenost u odabiru sadržaja, na jednoj, i načina njihovog “prelamanja” i oneobičavanja u jeziku, na drugoj strani; napokon, treba posebno naglasiti autorsku vještinu u komponovanju djela – zahvaljujući kojoj se cjelina rukopisa zaokružuje/dovršava u neprekinutoj fragmentarnosti/nedovršenosti pojedinih dionica. Upravo to djeluje na čitaoca kao najveće “čudo oduhovljenja” – koje zapravo ne možemo i ne trebamo, u recepciji rukopisa, “pripisivati” autoru: kao da se s a m a s t v a r (pripovijedano i doživljavano) sklapa i zaokružuje u cjelovitu/dovršenu strukturu. I upravo je to ono što pisca najviše uzdiže, nakon svega: u bilo kojoj konzistentnoj interpretativnoj strategiji, u svakom modelu književnokritičkog pristupa ovoj knjizi dolazi ponajviše do izražaja taj začudni, paradoksalni, gotovo bismo mogli reći oksimoronski spoj/spregnutost krhotinskog i zaokruženog, u samom kodu i u samoj frekvenciji estetske ostvarenosti ove Zalihićeve proze.
Željko Grahovac
