Opis
Prozni iskaz Ljubice Ostojić izrazit je antipod plitkoći i banalnosti neorealističke prozne matrice koja je u kontekstu bosanskohercegovačke recentne proze još uvijek prevladavajuća (i neprevladana) a kojoj autorica suprotstavlja tematsko-motivski i leksički ludizam i inventivnost.
Provodna nit i zajednička karakteristika svih u knjizi sakupljenih priča jest očuđenje. No, iako se u nekima od priča radi o očuđenju u smislu uvođenja nadrealnih, fantastičkih elemenata u fabulu, spisateljica se prvenstveno trudi svoje tekstove oneobičiti na verbalnoj razini. To čini specifičnim načinom odabira i upotrebe riječi kojima se igra, izvrće ih i premeće, te narušava njihovu ustaljenost kombinirajući ih na začudne i nesvakidašnje načine, i tako čini svoju prozu bliskoj poeziji, ali uz zadržavanje narativnosti i fabularnosti.
Almir Zalihić
