ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE POEZIJE U REDAKCIJI ALMIRA ZALIHIĆA – Zehnija Bulić

O KNJIZI

Zehnija Bulić pjesnik je jednog smirujućeg, ali opet proaktivnog stava prema stvarima koje nas okružuju. On nije pjesnik koji koketira s tugom, očajem, beznađem. Kod njega se i apstraktno tretira kao konkretno. Bulić je posmatrač očevidnog i očitog. Njegove pjesme su mudre, odživljene, preživljene. Za razliku od postmodernih pjesnika koji veoma često tretiraju slike u pokretu, on se koristi nepokretnim slikama. A upravo ti statični motivi upozoravaju čitaoca da se radnja pjesme odigrava i događa u samom tekstu. Naglasak stavlja na sada, na realni život. On nije pjesnik bunta i boli, on ne emanira rušiteljsku energiju svijeta; on na specifičan način propagira slobodu, kroz sve oblike manifestacije slobode same.

Zehnja Bulić kombinira različite pjesničke diskurse. Nakon čitanja njegovih pjesama čitatelj osjeća potrebu za racionalizacijom. Bulić  ne napada, ne urliče, on i u brijanju brade vidi poeziju, zagleda se u sitnice i čudi im se kao dječak, pri čemu pokazuje stoički mir i mudrost.

Brojni su i motivi koje Zehnija Bulić poetski tretira. Ovom prilikom treba pomenuti: prolaznost vremena, seobe, odlaske, putovanja, zavičajne mitologeme, disidente u probušenom džepu. Bulić iz iz sveg glasa pjeva i igle, i ćuskije, prede maglu, zagleda se u zvjerove šape; iz skromnog vrta stvara nesalonsku, sadržajnu poeziju kojom hvata priključak s globalnim kretanjima koja su danas aktuelna. Ta vrsta aktuelizacije vremena u nekoliko ciklusa pjesama vjerovatno jeste ona zapažena novina u odnosu na prethodno probane i potvrđene forme, motive i teme.