Opis
Odlomak iz knjige:
“Prema srpskom historičaru Miodragu Popoviću inteligencija je pretvorila kosovski mit – obećanje osvete za poraz i preporod srpskog carstva – u srž moderne srpske nacionalne ideologije:
‛Kosovski mit dobio je centralno mesto u duhovnom životu srpske inteligencije u XIX veku. (…) Vremenom kosovski mit će postati duhovni most između građanske inteligencije i još živih izdanaka boga Vida u našem patrijarhalno-herojskom svetu.’
Vid je pretkršćanski, slavenski bog sunca i rata, sjećanje na njega nije bilo izbrisano pokrštavanjem Srba (…). Prihvatanje Vidovdana za glavni srpski nacionalni praznik simbolizuje trijumf paganskog plemenskog etosa i povezivanje tog etosa s imperijalnim ambicijama.
(…) Vladika Petar Petrović Njegoš (…) pjesnik koji se općenito smatra utemeljiteljem moderne crnogorske i srpske književnosti. Njegovo najslavnije djelo je Gorski vijenac, objavljeno prvi put 1847. godine. (…) Sadržaj pjesme zasniva se na pokolju Bošnjaka, poznatom pod imenom ‛Badnje veče’ ili ‛Istraga Poturica’ (pod ‛Turcima’ se ovdje misli na Slavene koji su prešli na islam za vrijeme turske vladavine). (…) Pjesma počinje eksplozijom mržnje. U početnom monologu glavnog lica, Vladike Danila, on naziva ‛Turke’ vragovima, prokletim okotima, vražijim plemenom, prokletim leglom, ljudskom kugom i poganim izrodima i upoređuje ih sa skakavcima i s pašćetom koji proždire pticu. Ali vladika ima rješenje za tu pošast:
‛Hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine!
Nek propoje pjesna od užasa,
oltar pravi na kamen krvavi.’
Važnost i utjecaj Njegoševa Gorskog vijenca na srpsku i crnogorsku kulturu nemoguće je prenaglasiti. Bosansko-srpski historičar Milorad Ekmečić, koji je postao glavni ideolog srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, navodi da je taj spjev ‛bio objavljen u dvadeset izdanja između 1847. i 1913. godine, te da je postao najčitanije književno djelo među Srbima. Zajedno s kosovskim mitom, Gorski vijenac pružio je srpskome nacionalističkom pokretu njegovu etiku za iduće stoljeće.’ Njegov se utjecaj može usporediti s onim koji vrši Biblija u protestantskim zemljama ili Kur’an u islamskim, ali je njegova poruka vrlo različita.” (Branimir Anzulović, Nebeska Srbija: od mita do genocida)
