Hotline:0123456789
  • Login
Close
Sign in Or Register
Zaboravljena šifra?

NEW HERE?

Registration is free and easy!

  • Faster checkout
  • Save multiple shipping addresses
  • View and track orders and more
Kreiraj račun
Ili
Knjigoljubac
  • Početna
  • O nama
  • Kontakt
  • Metode dostave
  • Načini plaćanja
  • Antologija
0 knjiga
Knjižara
  • Naša izdanja
  • Antologija Bošnjačke poezije
  • Klasici
  • Izabrana djela
  • Leksikoni
  • Filozofija
  • Udžbenici
  • Religija
  • Rječnici
  • Bestseleri
  • Drama
  • Proza
  • Poezija
  • Esejistika
  • Istorija
  • Filozofija
  • Roman
  • Mistika, Teorije zavjere
  • Putopisi
  • Publicistika, Psihologija
  • Ekonomija
  • Najnovije u knjižari
  • Knjige za djecu, Lektira
  • Medicina, Alternativna medicina
  • Umjetnost
  • Kuhari
  • Knjige na stranim jezicima
  • Home
  • Selim Arnaut

Selim Arnaut

ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE POEZIJE U REDAKCIJI ALMIRA ZALIHIĆA – Selim Arnaut

Oznake:ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE POEZIJE U REDAKCIJI ALMIRA ZALIHIĆA – Selim Arnaut, Selim Arnaut Categories: Blog
Saturday, December 26, 2020

Selim Arnaut (Zenica, 1962.)

Poetika Selima Arnauta  je po svemu suprotnost modernističkom nasljeđu u shvatanjima poezije, a prije svega onom tipu mnoštvne komunikativnosti i naglašene jasnosti kojoj su strane niskoretorične kategorije. Pjesnikova sudbina, međutim, gotovo da je u svemu odredila i u novim poetičkim i recepcijskim okolnostima nakon ratnog pakla 1992-1995, produžila modernističku predstavu o udesu pravih pjesnika, o njihovom uzletu, tragičnom padu  i padu ponovo stečenom. Arnaut je, sticajem okolnosti, jedan od posljednjih pravih, ukletih pjesnika u bošnjačkoj i bosansko-hercegovačkoj poeziji i vjerovatno jedan od rijetkih za čiju se sudbinu interesiraju i znalci i čitaoci, praktično koliko i za samo djelo, iako danas i ovdje, siguran sam, uvijek više intrigira nečija sudbina od nečijeg umjetničkog djela. Možemo, dakle, ustvrditi da je Selim Arnaut pjesnik s djelom (doduše ne preobimnim) – i što u modernom dobu i nije tako često – pjesnik sa sudbinom. Ovo dvojstvo kao da nije moglo da mimoiđe takvu vrstu tvorca (“Ako Bog bi htio /da se igra / Klikera / Sa mnom na ovoj Zemlji / Ja sam ozbiljan“, kaže pjesnik u pjesmi Šara na prozoru) i takvu vrstu približnosti poete samom univerzumu, makar taj univerzum u ovom slučaju zamislili i kao “patetiku uma“, kako Branko Miljković, jedan od najuticajnijih pjesnika bivšeg YU prostora, priklanjajući se Valerijevoj definiciji, imenuje poeziju.

Selim Arnaut se može uzeti kao paradigmatično stanje moderne bh poezije u jednom njezinom historijsko-poetičkom trenutku. Svijet njegove poezije jeste dosljedno dematerijalizirani svijet. Unutarjezička realnost je postala polje razumijevanja koje se ne tiče same poezije. Jezik lišen referencijalnih obaveza i nužnosti, morao se okrenuti samom sebi. Poezija se otuda okreće poetici: razumijevajući sebe, poezija razumije i ostale oblike iskustva: “Od svega što jesam / Ja se raspadam, kao u / Malome romanu o jednome Monarhu“. Ontološka ekonomija modernog pjesništva potvrđuje se tako i u slučaju Selima Arnauta i u slučaju novijeg bh. pjesništva. Riječi su se razišle sa stvarima i ma koliko da su izmijenjeni mehanizmi posredovanja globalni poetički horizont nije presudno izmijenjen. Pjesma oslobađa refleksije da bi uvijek iznova potvrđivala svoje referencijalno važenje. Sudbina poezije je neodvojiva od sudbine jezika. Poezija riječi ne shvata kao sredstvo komuniciranja i konverzacije, već kao sredstvo dokazivanja i otkrivanja bića. S druge strane jezik je, danas, svjesniji svoga siromaštva negoli ikada ranije, dakle jezik nije samo sredstvo komunikacije već je i sredstvo samorazumijevanja.

FOTOGRAFIJA IZ 1962.


Majka gleda kroz prozor, u nebo,
u veliku, velursku, pozivajuću
protupriliku.

I prstokršljivo je osmjehnuta.

Nema stola.
Nema sestrice, nema
dozivanja sa svojim tijelom.

Uljudno,
sa distance,
peć grije atmosferu
roditeljskog doma.

Ali oca još nema.

Svi čekamo oca.

Kad otac uđe u sobu,
soba stekne ćoškove.

 

 

 

STANOVANJE

 

Sjedimo u sobičku, sklepanom

jedva, od razvaljene

kolijevke.

 

Nad našim glavama,

nadgrobnim, tek osvanulim

tek pomilovanim,

 

zuje,

lete na jug,

muhe.

 

 

 

SAMAC

 

Nikog u kući nema,

sem tebe koji otvaraš vrata

 

mjaukanjima,

vlastitom kašljanju,

koji se ujutru spotičeš

o ruku

što prinosi razbijenu šolju,

u kojoj drhti kajmak,

 

nikog

 

pomjeraš svoje tijelo

kao televizijsku antenu

nakon nevremena

 

nikog osim tebe

 

i tvoga lika

uredno položenog

među uštirkanim košuljama

 

 

 

SMETLJARI, PERO

 

Marljiv kao razgažen mravinjak,

drevnim bojicama crtam svoju kost.

 

Bočice sa lijekovima,

svjetlucaju na prozorskoj dasci kao riječi

i na rane su popali

 

U daljini: nečiji obli potiljak,

zaleđeni plovak, i trom

glas kroz šljunak

grca.

 

Put podsjeća na podvijen rep.

 

Ujutro smetljari odnose pero,

žene iz ponjava istresaju vruć prah.

 

I dan,

na par sati unajmljena dadilja,

ulazi u stan.

 

 

 

PREPOZNAVANJE. ZALUD

 

Druga kuća.

Vidim to po vratima

izašlim u susret.

Druge, možda ljepše, prizore

prozori opisuju nazirući me.

Bol, ipak

ne bira predjele.

Bor bira nas.

Kao da više ne sanjam.

Kao da neko budi

avgust vojničkom cokulom.

I, uvlači se u sobu

kroz nježnu ženstvenost zavjese

brbljanje sa pločnika.

Niče list.

I latica.

Ista jeza.

Isti mravlji umor.

Isti nered – kao vaza

na sredini stola.

 

 

POSLJEDNJA PEPLA

                                                                                 “Jedite svi.“

                                                                                                 Biblija

Oni su vlasnici tirkizne prozirnosti sjevera

Njihovi nailasci šumskom stazom propraćeni su

Zlehudim dogovorima

Žene iz okolnih krajeva prepoznaju rumske vlasi s

njihovih halja

Njihova imena su nježna kao postave na svadbenim

 odijelima

Imaju trajna prijateljstva koja svjedoče plaćeni i

Ugledni svjedoci. Oni žive u tuđem pamćenju

To je njihovo boravište

Sve što je oko njih smatraju ukrasnim odijelom

Orbitaciuma, Oni nemaju partnere, imaju šaptače

Posjeduju teritoriju kuloara, to je prostor staklene

Imaginacije, Njih poštuju donosioci vijesti

Oni mjere nezasluženo, imaju sedam godina uvijek

viška

Niko im nije dosadan i vole klimati glavom

Trguju ženama koje nose naočale i imaju isključivo

plavu kosu

To su žene zanosnih pokreta rukom

Oni ne rade posao. Oni su posao

Njihov se posao sastoji od obožavanja

Svakog drugog osim Boga

Znaju one koji se klanjaju kumiru od zlatne sedre

Bogohulji uzimaju kao revnu nagrade

Oni znaju kamenja odronjeno na putu

Njih interesira rasplet, traže one koji će se Umiješati

Vole da se u izvještajima njihov strukturalni identitet

Mistificira, Svoju vještinu skrivaju u Drvodjeljinim

Opilicima, Njih ne priznaju, njima se umiljavaju.

Popravljači, oni su ti koji poznaju čestite Planove

Trguju porodičnim fotografijama

Nađenim u Ruksacima

Mrtvih vojnika

Vjeruju u tajni esnaf i plaćaju članarinu

Oni stoje na vratima koja označavaju kraj Trgovine

U njihovo podzemlje Dvojnih knjiga

Ulazi se s Preporukom

Odvagnutom odnosom između nečujnog i buke

Njihov najunosniji posao bili su suveniri u obliku

Mrtvačkih kovčega, što su služili kao privjesci na

Ključevima soba u priobalnim hotelima

Niko nije došao na gozbu, zvao se film što su ga

producirali

Umijeće obalnog hoda. To je njihovo umijeće

Blizu, to je jedina mjera koju poznaju

Oni će iskupiti sve šumove koje naprave naši koraci

Oni oblikuju prah spao sa Pečata

Kruna je obavještajni alat.

 

 

 

PLACEBO

 

 

Na mojoj fotografiji

Iz posljednjeg muslimanskoga svjetskoga rata

Ostali su trazi

Ruža

Najmlađa

Djevojčica

Koja je brala trešnje

Četrdeset hiljada volova

Brizgaju savsku prašinu

Zašto svojim odrezanim

Noktima gađam zid

Vodiš me zubaru

i ja se pretvaram u siluetni

Dušek na plaži po kojem liježeš

Ti nisu trudna ti si

Jeckey Ballons

Zapadno nebo, crveno kao tvoje neznanje

U jesen, kada jesen traži tvoje rame za svoju cvat

 

Ona me šalje

Bićima presvučenima u čovjeka

 

Negdje, među

Instaliran kazališnim mučionicama

Gdje živim kao mladi anorbi

Ja nisam racionalan

Ja sam teocilan

 

Radio je javio:

Ne izgovara se Amerika,

Kaže se Amerija

Ne kaže se Narodna Republika Kina, kaže

Se Kinezija

Busodrom

Tijelo je samo napravilo krevet

0 Comment | Posted By knjigoljubac

footer:style2

footer:style1

Sign Up for Our Newsletter

Receive email-only deals, special offers & product exclusives

footer:style6(index10,index11)

Sign up and Save!

Receive email-only deals, special offers & product exclusives

footer:style9(index13)

  • LIVE CUSTOMER SUPPORT
  • Hotline: (801) 2345 - 6789
  • Email:Contact@gmail.com

Subscribe to Newsletter

footer:Style10(index14)

  • About Us
  • Blog
  • Blog
  • Company
  • Company
  • Investor Relations
  • Investor Relations
  • Typography
  • Typography

footer:style10(index14)

footer:style11(index15)

© 2016 WordPress Themes Demo Store. All Rights Reserved. Designed by Smartaddons.com
  • Imate pitanja? Kontaktirajte nas.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate ikakvih pitanja pošaljite nam poruku pomoću kontakt obrasca ili nas pozovite.
  •  Bosne srebrene 4, 76120 Brčko distrikt BiH
  •  Telefon: +387 61 019 361
  •  Email: zalihica@gmail.com
.
Copyright 2020 © Knjigoljubac | All rights reserved |
  • Menu
  • Categories
  • Početna
  • O nama
  • Kontakt
  • Metode dostave
  • Načini plaćanja
  • Antologija
  • Naša izdanja
  • Antologija Bošnjačke poezije
  • Klasici
  • Izabrana djela
  • Leksikoni
  • Filozofija
  • Udžbenici
  • Religija
  • Rječnici
  • Bestseleri
  • Drama
  • Proza
  • Poezija
  • Esejistika
  • Istorija
  • Filozofija
  • Roman
  • Mistika, Teorije zavjere
  • Putopisi
  • Publicistika, Psihologija
  • Ekonomija
  • Najnovije u knjižari
  • Knjige za djecu, Lektira
  • Medicina, Alternativna medicina
  • Umjetnost
  • Kuhari
  • Knjige na stranim jezicima