Opis
Dostojevski je pružio svevremenu i dubinsku analizu duhovnog stanja Evrope sredinom XIX vijeka, ispisavši za nevjerovatno kratko vrijeme neke od najblistavijih stranica svjetske književnosti.
Tokom 1866. godine, časopis Ruski glasnik objavio je u dvanaest mjesečnih nastavaka tekstove koji će skupa biti objavljeni kao roman pod imenom Zločin i kazna. Sinopsis jednog od najvećih psiholoških romana u historiji književnosti zaprepaščujuće je jednostavan: u agoniji zbog materijalne oskudice ruski student Rodion Raskoljnikov odlučuje da ubije zelenašicu Aljonu Ivanovnu. Moralne tjeskobe i duševne krize koje Raskoljnikova dovode na ivicu nervnog rastrojstva, a kroz te unutrašnje sukobe ekstremnog intenziteta Dostojevski je u širem smislu zapravo ispisivao svoju kritiku nihilizma ruskog društva.
Zaplet ovog svevremenog remek-djela koncentrisan je oko događaja u Sankt Peterburgu, kada je student u besparici Rodion Raskoljnikov ubio staricu zelenašicu. On je djelom to učinio da bi dokazao svoju ideju o kojoj je ranije pisao: da vanredni ljudi, poput Napoleona, mogu da budu iznad zakona. Osim toga, zelenašica je za njega „vaška“, od čijeg ubistva bi društvo samo imalo koristi. Ali tokom ubistva, pojavi se nježna i ranjiva sestra žrtve. Raskoljnikov ubije i nju, također, bez razmišljanja. Čitalac uočava kako Raskoljnikov postaje bezosjećajan i kako njegove ideje (na koje utiče čitanje Hegela i Bentama) dobijaju neželjene posljedice. Raskoljnikovo ime znači „rascijepiti napola“ ili „šizmatik“. Njegova podjeljena ličnost je Robertu Luisu Stivensonu bila inspiracija za doktora Džekila i gospodina Hajda. Jedan od prvih psiholoških romana, Zločin i kazna je i podjednako duboko politički.- Adrian Kembel
