Opis
U romanu „ODRON“ Zehnija Bulić koristi nekoliko različitih postupaka kako bi junake ove pripovijesti prikazao što autentičnije, vodeći računa da i okruženje (ili okruženja u kojima se odvija radnja) budu što autentičnija i što funkcionalnija pri karakteriziranju psiholoških i etičkih dimenzija u kojima obitava ova priča o izopačenju ljudske prirode.
Zehnija Bulić je uobličio uznemirujuću, potresnu priču, koja se sastoji od niza dužih ili kraćih prizora u kojima su latentno suprotstavljeni glavni junaci u nekoliko različitih ambijenata nalik na beketovsko đubrište, na magacin u kojem trule odbačeni otpaci jednog ruiniranog, slomljenog sistema. Na tom dnu historije jedni su eksploatatori, drugi su eksploatirani, podjednako nespremni i nesposobni da djelotvorno uzvrate udarce novonastaloj kvazi sudbini i ideologiji koja oduzima identitet, koja oduzima čovječnost.