Opis
Lokljani (Odlomak iz romana) Bio je topao proljetni dan, negdje oko Jurjeva, kad je Mujo Halvadžija ponosno, kao da polazi na neku svečanost, krenuo iz svog sela u Sarajevo, noseći u torbi vruću, tek ispod sača izvađenu jaru. Ne napušta on svoje krasno selo, svoje Lokve ispod vječito bijele Bjelašnice, zato što je željan gradskog života. On mora da ide. Te zime ukopali u seosko groblje njegova oca Mušana. On je, premda već prosijed i sa jedincatim krnjim žutim zubom u desnima, ostao od tada sam u napukloj kući, kojoj je vrijeme odglodalo daščanu kaplamu s krova pa je procurivalo i pri najslabijoj kiši. Seljak može osjetiti dvije najteže kazne Božije, dva najveća zla, dvije najgore nesreće. Sve ostale muke i brige malene su prema njima! A to ne imati zemlje ni poroda. Obje te nesreće spoznao je na sebi jadni Mujo Halvadžija iz sela Lokava, općina Hadžići. Otac mu je imao pet kćeri i njega – jedinca. Čim se stari Mušan ohladio čak i one sestre koje to nisu učinile prije pokupile svoj miraz. Jadnom Muji ne ostade ni njivica, jer je svoj dio prodao ranije da ocu nabavi potrebne lijekove iz “pateke”. Ženio se Mujo nije, ne zato što bi mrzio žene, o, sačuvaj Bože, on ih i poštuje i voli, već zato što mu to nije dozvolila njegova sirotinja – valjalo je, zaboga!, poudati sestre, održati kućno ognjište, makar dok je “sijedi” živ.-
