{"id":12117,"date":"2020-12-26T16:53:42","date_gmt":"2020-12-26T16:53:42","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigoljubac.ba\/?post_type=product&p=12117"},"modified":"2020-12-26T17:00:37","modified_gmt":"2020-12-26T17:00:37","slug":"antologija-bosnjacke-poezije-u-redakciji-almira-zalihica-saban-sarenkapic","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/knjigoljubac.ba\/hr\/product\/antologija-bosnjacke-poezije-u-redakciji-almira-zalihica-saban-sarenkapic\/","title":{"rendered":"ANTOLOGIJA BO\u0160NJA\u010cKE POEZIJE U REDAKCIJI ALMIRA ZALIHI\u0106A \u2013 \u0160aban \u0160arenkapi\u0107"},"content":{"rendered":"

\u0160aban \u0160arenkapi\u0107<\/strong>\u00a0(Novi Pazar, 1956)<\/h2>\n

Izgradio je\u00a0 poeti\u010dki svijet koji po\u010diva na nekoliko prepoznatljivih simbola, na nizovima opozicijskih vrijednosti, kao i na kombiniranju razli\u010ditih iskustava tekstualne prakse. Boravak na osjetljivim granicama nikad nije lagodan, pa se tako i moglo desiti da ovo pjesni\u0161tvo ne dobije kriti\u010dku pa\u017enju srazmjernu svojoj vrijednosti. Smisao lirike, pro\u010ditan iz \u0160arenkapi\u0107evih pjesama i njihovog nenametljivog poeti\u010dkog posredovanja, nije u tome da velikim rije\u010dima govori o velikim temama ve\u0107 da tiho svjedo\u010di o malim su\u0161tinama svakodnevice. Tako se istra\u017euje mitsko u svakodnevnom i metafizi\u010dko u obi\u010dnom. Simbolisti\u010dki tretman stvarnosti u ovim stihovima kazuje te\u017einu anonimne svakodnevice koju \u017eivot mijenja druk\u010dije od epohalnih okolnosti, \u0161to ne zna\u010di da ga uop\u0107e ne mijenja.<\/p>\n

\u0160arenkapi\u0107 se iz pjesme u pjesmu pojavljuje kao nov, neo\u010dekivan pjesnik. U njegovom haosu sve odlu\u010duje li\u010dna subverzija, borba protiv mno\u0161tva i dogme, te okrajak svemira penetriran u tkanje teksta. Svijetla i tamna dionizijska stihovanja, muzika koja dolazi iz religioznosti tijela, iz osobene povijesti vrijednije od svega, sve to sja iz \u0160arenkapi\u0107evih\u00a0 pjesama, asocijacija i zna\u010denjskih veza. Pjesme mu se otvaraju kao cvjetovi u vodi i zato ih ne mo\u017eemo definirati. Svijet je ono \u0161to nosimo sobom, to zapravo \u017eeli da nam prenese ovaj pjesnik. \u0160arenkapi\u0107\u00a0 je pjesnik predgra\u0111a, Homer koji nije napisao Ilijadu i Odiseju, ve\u0107 ih je razorio kako bi konfliktno \u2013 produktivno prevrjednovao svijet. Postaju\u0107i predmetom \u0160arenkapi\u0107eve poezije svaka se tema dovodi u vezu sa svojom dubljom starinom, sa onim \u0161to joj prethodi u kulturnom i historijskom trajanju ili sa onim \u0161to je, iz nekog razloga, pokretalo mi\u0161ljenje istim ili sli\u010dnim povodom. Predmet \u0160arenkapi\u0107eve poezije nikada nije sam ili izoliran, on je uvijek postavljen u odgovaraju\u0107i kulturni i eti\u010dki sistem. \u010cak bi se moglo re\u0107i kako ne\u0161to postaje predmet ove poezije zato \u0161to mo\u017ee prona\u0107i svoje mjesto u velikom sistemu kulturnog i eti\u010dkog trajanja. Zbog toga \u0160arenkapi\u0107eve pjesni\u010dke teme bivaju saobra\u017eene pretpostavljenim vrijednostima, kao \u0161to su ispunjene umjereno\u0161\u0107u, pore\u0111enjima i drugim izrazima svijesti da se ne po\u010dinje iz po\u010detka. Iz ove prspektive njegovi stihovi ne moraju se tuma\u010diti samo iz ugla dru\u0161tvene referencijalnosti, ve\u0107 se mogu vidjeti i kao autopoeti\u010dki trenutak. (Almir Zalihi\u0107)<\/p>\n

 <\/p>\n

PAZARSKE BUKTINJE<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201cLjudi, izgore tamo \u010dovjek\u201d
\nAfanasij A. Fet<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Gledam kako na na\u0161e o\u010di \u017eiva
\nHasema na loma\u010di bukti<\/p>\n

Kao pod \u017ei\u0161kom cigara
\nGar je du\u0161a Hasemina \u2013
\nVatra zbori:<\/p>\n

Ljudi \u2013 \u010dovjek gori<\/p>\n

Usljed
\nNedostatka
\nVatrogasne opreme<\/p>\n

Na balkonu plaminjaju
\nK\u0107erka i majka
\nU zagrljaju<\/p>\n

A vjetar im nijem
\nPo mojoj kosi pepeo raznosi<\/p>\n

 <\/p>\n

\u010cITANJE M\u00daKA<\/p>\n

Izme\u0111u grada Pazara i susjednog
\nMjesta mili jadovna rijeka
\nI rastu hrpine ne\u010disti
\nIza ljudi<\/p>\n

Vi\u0111en iz dalji kroz runa dima
\nPejza\u017e je platno na\u010di\u010dkano
\nKricima Edvarda Munka:<\/p>\n

S deponije
\nCrne se prozor\u010di\u0107i
\nNa romskim vjetrovitim ku\u0107ama<\/p>\n

Dobro utuvi \u2013
\nKad po ovim izbama
\nKraj puta zamuknu gurbeti:<\/p>\n

To zasigurno na kijamet neki sluti<\/p>\n

 <\/p>\n

PRISILE IZLO\u017dNE<\/p>\n

Danas ne pada ni ki\u0161a ni snijeg
\nNebo ko tahta ravno
\nPo ulici stru\u017ee<\/p>\n

\u017dena
\nUskih ramena
\nPod \u0161emsijom ide sama<\/p>\n

Ne vidim joj lice<\/p>\n

Oko nas
\nMjesta ima
\nZa mahalsko d\u017eenaze<\/p>\n

Osje\u0107a se \u2013
\nTo zima odozgor
\nPo Tuli golobinja rominja<\/p>\n

Za \u017eenu za mene
\nZa sjene na\u0161e uparene
\nSamo\u0107om vidljivom u izlozima<\/p>\n

 <\/p>\n

POSLANICA OSVAJA\u010cU<\/p>\n

Kada u\u0111e\u0161 u grad uz lave\u017e pasa
\nOkru\u017een robljem oki\u0107en
\nTrofejima<\/p>\n

Uz dreku
\nDobo\u0161a sa motrilja Kula<\/p>\n

Sa konjicom znojnom i zastavama
\nSa krvavom sabljom uvis
\nZavitlanom<\/p>\n

Kada u\u0111e\u0161 u grad ka\u017eem<\/p>\n

Ti jedi i pij i veseo budi
\nAko vidi\u0161 u tom kobnom \u010dasu
\nAko sretne\u0161 avaj ikoga od ljudi<\/p>\n

 <\/p>\n

MOJ JE OTAC KAHVED\u017dIJA<\/p>\n

Moj otac je kahved\u017eija dobar
\ni na glasu
\nJedini koji ima ve\u0107 stalne mu\u0161terije
\nDodu\u0161e mahom mahalsku sirotinju
\nPo cio dan on raznosi na tablji
\nture<\/p>\n

I prikuplja prazno su\u0111e po radnjicama
\nPo cio dan on je na oku i poskoku
\nZa svakog i pred svakim bo\u017ejim robom
\nNikad ga nisam vidio da se
\nnamr\u0161ti
\nI nikad nisam \u010duo da podvikne i plane
\nAli kad ku\u0107i do\u0111e moj se otac
\nponese \u2013
\nI vi\u0161e nije onaj dobrohotni kahved\u017eija
\nZauzme minder i pogled na avliju
\nPrekrsti noge: navede kapu i
\nkomanduje
\nA nana ka\u017ee: ne do mu Bog
\nmo\u0107 u ruke<\/p>\n

 <\/p>\n

NASLJEDNA RUTINA<\/p>\n

 <\/p>\n

Od mno\u0161tva stvari ostalih iza oca<\/p>\n

Koje su se lahko gubile<\/p>\n

Od ruke do ruke<\/p>\n

 <\/p>\n

Zapao mi je brija\u010d<\/p>\n

Iz vremena robijanja<\/p>\n

Mladog muslimana zbog ideje<\/p>\n

 <\/p>\n

I kad god ga prinesem obrazu<\/p>\n

Uzdrhtim zbog o\u0161trice<\/p>\n

Koja u odrazu<\/p>\n

 <\/p>\n

Klize\u0107i<\/p>\n

Po mome licu<\/p>\n

Raskopava o\u017eiljke od o\u010devih rana<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"