{"id":12123,"date":"2020-12-26T17:09:59","date_gmt":"2020-12-26T17:09:59","guid":{"rendered":"https:\/\/knjigoljubac.ba\/?post_type=product&p=12123"},"modified":"2020-12-26T17:13:25","modified_gmt":"2020-12-26T17:13:25","slug":"antologija-bosnjacke-poezije-u-redakciji-almira-zalihica-amir-brka","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/knjigoljubac.ba\/bs\/product\/antologija-bosnjacke-poezije-u-redakciji-almira-zalihica-amir-brka\/","title":{"rendered":"ANTOLOGIJA BO\u0160NJA\u010cKE POEZIJE U REDAKCIJI ALMIRA ZALIHI\u0106A \u2013 Amir Brka"},"content":{"rendered":"

AMIR BRKA<\/strong>\u00a0(Te\u0161anj, 1963.)<\/h2>\n

 <\/p>\n

Pisati da\u00adnas u sonetnom \u201ckalupu\u201d gotovo neizostavno zna\u010di uklju\u010diti se u onu vrstu maniristi\u010dke knji\u017eevne i intelektualne igre koja zna\u010di poni\u0161titi kli\u0161e\u00a0Nihil sub sole novum\u00a0<\/em>(Ni\u0161ta novo pod suncem), i samim tim pokazati mno\u0161tvo raznorodno impostiranih i karakteristi\u010dnih visokoin\u00addividualiziranih poetskih osobnosti koje nas primoravaju da uskliknemo: Kona\u010dno ne\u0161to NOVO pod suncem poezije! Tu vrstu usklika zaslu\u017eio je\u00a0Nebeski nomad<\/em>\u00a0Amira Brke.<\/p>\n

Lirski subjekt kojeg\u00a0\u010dujemo<\/em>\u00a0u ovim sonetima posjeduje temeljnu dvojnost. S jedne strane, kroz pojedine sonete, ili for\u00admalno nerazdijeljene cikluse, razaznajemo mno\u0161tvo izvrsnih poetsko-jezi\u010dkih osobenosti koje pokazuju iskorak spram tradicionalnog poetskog uzusa, dok se, s druge strane, na planu cjeline uspostavlja eminentni pjesni\u010dki svijet koji svoju bogatu re\u0161etku, premda fragmentarnu, am\u00adbiciozno rasprostire na gotovo sve civilizacijske sfere \u2013 ne bi li ih mapirao i prevrednovao \u201ctihim alatima\u201d Poezije, jo\u0161 uvijek pisa\u00adne velikim slovom.<\/p>\n

Dakle, lirski subjekt tretira mno\u0161tvo filozofskih, psiholo\u0161kih, sociolo\u0161kih, mitskih i literarnih fascincija, te na toj osnovi stvara posve samosvojni estetski organizam. Ovako konstruirana, mo\u0107na logika Brkinog stvarala\u0161tva vi\u0161eslojna je, uzbudljiva, kompleksna; nadrasta svjetonazor i korespondira sa duhom koji nije limitiran.<\/p>\n

Nebeski nomad<\/em>\u00a0je knjiga depersonalizacije, dakle knjiga koja na drasti\u010dan, potpuno svjestan i samosvojan na\u010din razdvaja empirijsko\u00a0ja<\/em>\u00a0i\u00a0ja<\/em>\u00a0koje egzistira u pjesmi. Ali, poezija je i li\u010dna religija, zasnovana na predukusu onoga \u0161to je nevidljivo, nesaznatljivo i zabranjeno, i nije od realnog svijeta: to je san koji se sanja otvorenih o\u010diju. Tamo gdje prestaje znanje \u2013 isklju\u010diva nadle\u017enost pripada poeziji.<\/p>\n

 <\/p>\n

TAJ DJE\u010cAK<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Taj je dje\u010dak iz praskozorja dalekih i davnih,<\/p>\n

stigao je sa pouzdanjem u kazivanja blistava,<\/p>\n

a ona bjehu opsjena bajna, zanosna, gizdava,<\/p>\n

te je sada usred gnjilih ukazanja starostavnih<\/p>\n

 <\/p>\n

Shvatio je da za nj nije razapet nikakav Krist<\/p>\n

i da njemu puta nije osvijetlio ni jedan Buda,<\/p>\n

no, ne pada zato u o\u010daj, niti odustaje od \u010dud\u0101<\/p>\n

Zaputio se vlastitim stazama, u ozarenju \u010dist,<\/p>\n

 <\/p>\n

budu\u0107i spoznao da onom je zavje\u0161tana misao<\/p>\n

koji u razobli\u010denju svih varki ne\u0107e da potone<\/p>\n

i osvajat \u0107e krug u kojemu slobodan bi disao,<\/p>\n

 <\/p>\n

pa makar bio i samo koliki zaprema ki\u0161obran<\/p>\n

A mimo aure u orgijama su krijesovi Sotone,<\/p>\n

od \u010dega izbavljen je taj \u0161to sobom je odabran<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

SAMSARA<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sada si ovdje se obreo, i stoga ti jedino ostaje<\/p>\n

da neumorno se hrani\u0161 onim \u0161to ti je u blizini,<\/p>\n

jer niko obitavati ne mo\u017ee u vlastitoj praznini<\/p>\n

Uzmi \u0161to vidi\u0161: novopristiglom sve nedostaje,<\/p>\n

 <\/p>\n

pa nemoj birati, ne zbori ni za \u0161ta da je sme\u0107e,<\/p>\n

porodilju sretn\u016b prihvati, kao i majku u crnini,<\/p>\n

naklon uputi ubojici kako \u0107e\u0161 an\u0111elu na visini<\/p>\n

U\u010di od prirode: sad na \u0111ubri\u0161tu izrasta cvije\u0107e<\/p>\n

 <\/p>\n

Stvorenja dolaze kao posvema\u0161nja tabula rasa,<\/p>\n

takav je scenarijum vje\u010dni sveop\u0107ega igrokaza<\/p>\n

Nemaju planove vi\u0161ega uma kru\u017eenja prastara,<\/p>\n

 <\/p>\n

naprosto buja\u0161 i formu zaprima\u0161, tvrdu i grubu,<\/p>\n

tako \u0107e iz tvoga huma i kro\u0161nja na \u017eilavu dubu<\/p>\n

Bez smisla istina to je, mo\u017eda je svrha samsara<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

TVOJA KOB<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Zora kad si majci svio se u krilo sjen bija\u0161e mraka,<\/p>\n

zrnjem koje sam si sijao i mlio otrovana je poga\u010da,<\/p>\n

tamo gdje ni u snu nisi bio za te sprema se loma\u010da,<\/p>\n

u pleneru rodnome ugu\u0161it \u0107e\u0161 se od ku\u017enoga zraka<\/p>\n

 <\/p>\n

Uklete su staze grada, kojim vje\u010dnost cijelu kro\u010di\u0161:<\/p>\n

\u0161ejtanu \u0107e\u0161 o podnevu osun\u010danom u kolo da sko\u010di\u0161<\/p>\n

kao da je pono\u0107 tmula, gluha (aveti su mre\u017ee no\u0107i),<\/p>\n

uzaman \u0107e biti lelek, ni ajeti sveti ne mogu pomo\u0107i<\/p>\n

 <\/p>\n

Oganj tuli\u0161 plamenom vlastitim ba\u0161 kao da je voda,<\/p>\n

nad uzni\u0161tvom \u010dudno gord si, tako slavi se sloboda,<\/p>\n

\u0161to god misli\u0161, \u010dini\u0161, ili \u017eeli\u0161, nije svije\u0107a, nego rog<\/p>\n

 <\/p>\n

O izdaji zaiskri li lu\u010da, u krivulji versa tra\u017ei\u0161 spasa,<\/p>\n

a tad, u vrtlogu vaseljene opasno se svijest zatalasa<\/p>\n

Kob je tvoja takva, a njezin je tvorac milostivi Bog<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

RASCIJEPLJEN<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Iz opreka su\u0161tih sazdan, rascijepljen sam tragi\u010dno,<\/p>\n

krajnosti su moje zara\u0107ene, a privla\u010de se magi\u010dno<\/p>\n

Trajno sadr\u017eavam u tijelu i duhu gorku protivte\u017eu:<\/p>\n

kroz mene se smrt i \u017eivot dramati\u010dno u gr\u010d spre\u017eu<\/p>\n

 <\/p>\n

Vrlina me paklu vodi, a na valu grijeha hrlim u raj,<\/p>\n

onome \u0161to nisam ni po\u010deo davno do\u0161ao sam u kraj,<\/p>\n

slava moja \u017eudi u nebesa, a nekazivo sam bijedan,<\/p>\n

prvenstveno ja sam voda, a uvijek neuta\u017eno \u017eedan<\/p>\n

 <\/p>\n

Dostojanstven i prin\u010devski uznosito hodim ulicom,<\/p>\n

kretnju svoju spli\u0107em psetu namijenjenom uzicom,<\/p>\n

za lijepo vje\u010dno slijepac, a ro\u0111enjem \u010de\u017enju stekoh<\/p>\n

 <\/p>\n

U nijemoj \u0161utnji glasan, i nemu\u0161t se obijam o hridi,<\/p>\n

klonim se opreka, vazda izlo\u017een sam scili i haribdi,<\/p>\n

sukobi varni\u010de u onom \u0161to, raspet, nikada ne rekoh<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

UZ KAMENI STOL<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Prepustio si se vatrama svoga djetinjeg srca,<\/p>\n

ne mare\u0107i za vrtlog \u0161to \u0107e na putu da se desi,<\/p>\n

ali do zida prispio si, pred njime i danas jesi,<\/p>\n

pa ti i zale\u0111ena krvca u misli zbunjenoj grca<\/p>\n

 <\/p>\n

\u010ce\u017enja se tvoja svela isklju\u010divo na kruh i sol,<\/p>\n

a svetkovini sveop\u0107eg pira nadao si se revno,<\/p>\n

neznatnim dr\u017ee\u0107i ba\u0161 svako iskustvo drevno,<\/p>\n

no sada v\u00e8\u010deri pristupa\u0161 s\u00e2m, uz kameni stol<\/p>\n

 <\/p>\n

Kada bi putovanje bilo barem dva puta du\u017ee,<\/p>\n

ili istina da je kako sva bi\u0107a uzastopce kru\u017ee,<\/p>\n

mo\u017eda bi sticani nauk ne\u010demu ipak i vrijedio<\/p>\n

 <\/p>\n

Groteskom, me\u0111utim, bijahu zanos i ekstaza,<\/p>\n

s kojima krenuo si na ovu stazu do bezizlaza,<\/p>\n

a po njoj tvoj je plam svakoga dneva blijedio<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

SUGLASJA<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Od svega \u0161to nekada bija\u0161e ostala tek je tmula jeka,<\/p>\n

ili se i ona tebi, sjetnome, pokatkada jedino pri\u010dini,<\/p>\n

kao \u0161to pomi\u0161lja\u0161, dok sanjivo leluja\u0161 na mjese\u010dini,<\/p>\n

da te sjena posje\u010denog jablana miluje tiho izdaleka<\/p>\n

 <\/p>\n

Smatrav da misao \u0107e tvoja ravnati ognjem i dimom,<\/p>\n

krajnje si pa\u017eljivo mjerio ba\u0161 svaku vlastitu kretnju,<\/p>\n

zaziru\u0107i da bi mogao i opasnu podstaknuti prijetnju<\/p>\n

tim bi\u0107ima \u010diji se puls samjerava sa ljetom i zimom<\/p>\n

 <\/p>\n

Me\u0111u ljude si stigao sa osje\u0107anjem da mladi si bog,<\/p>\n

pa i da glas \u0107e ti imati misti\u010dno suglasje sa klimom,<\/p>\n

okom da remetit \u0107e\u0161 ritam izmjene oseke s plimom,<\/p>\n

 <\/p>\n

a ruina si sada, u sklup\u010danome otkosu sasu\u0161en stog,<\/p>\n

koji pridr\u017eava vlastitih poraza plast na vjetrometini,<\/p>\n

oslu\u0161kuju\u0107i tamni \u0161apat o nekada\u0161njeg erosa \u017eestini<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

SIZIFOVA IGRA<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Dan se za danom prevr\u0107e, kao na stolu karata \u0161pil,<\/p>\n

svakog se jutra isto, a prividno druk\u010dije one dijele,<\/p>\n

padaju opet crno, a i sam odustao si od nade cijele<\/p>\n

Ali, premda si gubitnik, i sad odr\u017eava\u0161 vlastiti stil,<\/p>\n

 <\/p>\n

do zavr\u0161etka \u0107e\u0161 igrati otmjenu partiju, gospodsku<\/p>\n

Krupije tebi je protivnik, koji vje\u010dito u startu vara,<\/p>\n

izvjestan sasvim tvoj je poraz, jer on se za to stara,<\/p>\n

odavno njegovu narav si prozreo, upravo sotonsku,<\/p>\n

 <\/p>\n

pa zna\u0161 da iznova iz svoga sadizma na igru navodi,<\/p>\n

a namigivanjem kona\u010dne pobjede uvijek te zavodi,<\/p>\n

i ovje\u0161talo obe\u0107anje do\u0161apne, ono o prizorima raja,<\/p>\n

 <\/p>\n

jer, sve druge kada se proka\u017eu, ta mu preostane la\u017e<\/p>\n

No, ve\u0107 je i za tebe ova igrarija vlastitu stekla dra\u017e,<\/p>\n

u njoj \u0107e\u0161 ipak trajati sve do posvema\u0161njeg smiraja<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

LUDA MISAO<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Malo-pomalo, i ve\u0107 si na sveop\u0107u svikao tminu,<\/p>\n

ni rije\u010dima koje izgovara\u0161 ne dopu\u0161ta\u0161 da sijaju:<\/p>\n

oduvijek one mimo tebe vlastitu svjetlost imaju,<\/p>\n

no, ti ih gu\u0161i\u0161, i zatamnjuje\u0161 njinu \u017earku su\u0161tinu<\/p>\n

 <\/p>\n

Nikakvog prostora ne nalazi\u0161 niti za zrnce sre\u0107e,<\/p>\n

jer prihvatio si da zloba propisuje tvoju sudbinu<\/p>\n

Umiruje te ova spoznaja: izi\u0161ao si bar na \u010distinu,<\/p>\n

stihovima u pokoj svijetu ustrajno u\u017ei\u017ee\u0161 svije\u0107e<\/p>\n

 <\/p>\n

Ali misao nenadana izvan kontrole no\u0107as vrluda,<\/p>\n

i sluti predjele sa kojih te druga\u010dija gledaju \u010duda<\/p>\n

ru\u0161e\u0107i crnu, opskurnu viziju, na koju ti si pristao<\/p>\n

 <\/p>\n

Nije ba\u0161 tako, kazuje i uzdrmava te drska misao,<\/p>\n

da jest, odavno bi i ti za\u0161utio, ne bi vi\u0161e ni pisao<\/p>\n

Ni u snu se svuno\u0107 ne\u0107e smiriti misao tvoja luda<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

TVOJE POVJESMO<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Kao \u0161to g\u00f2r\u0113 snopovi maka na livadi pokraj puta,<\/p>\n

\u017earne su plamtjele ptice, no\u0161ene svrhom i nadom,<\/p>\n

svijetlile tada su jarko, kao vrtlar ponosan sadom<\/p>\n

To bje\u0161e, makova sad ve\u0107 nije i trava je povinuta,<\/p>\n

 <\/p>\n

a druga\u010dije neke rije\u010di sada se cini\u010dno cere u lice,<\/p>\n

pa bez glasa ti si pred zbitijem ovim, unezvijeren:<\/p>\n

zgasnula nada, odletjele ptice, obzor sapli\u0107u \u017eice,<\/p>\n

kao da ovamo i stigao si kako bi bivao iznevjeren<\/p>\n

 <\/p>\n

Ali pora\u017een sasvim, a ni predao se, jo\u0161 uvijek nisi<\/p>\n

Posegnuo si za gradnjom vlastitog pti\u010dijeg smisla,<\/p>\n

pa ma koliko u ruini svemira su\u0161tinski izli\u0161an ti si,<\/p>\n

 <\/p>\n

te makar da samo za tebe ovoj je ptici ime pjesma,<\/p>\n

i u gluhome uhu da to ve\u0107 kakofonija je nesuvisla,<\/p>\n

posve\u0107uje se tvoja rije\u010d, satkana u svoja povjesma<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

NEKO NEPOZNAT<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Ne vidi\u0161 niti \u010duje\u0161 onoga koji uz tebe tajanstven kro\u010di,<\/p>\n

hrani se iz tvoje zdjele i \u017eudno iz vr\u010da tvoga vino to\u010di,<\/p>\n

nepoznat neko sa tobom di\u0161e i usred dana i pri pono\u0107i,<\/p>\n

po mislima ti rije, na tvoje uho \u010duje, i virka ti kroz o\u010di<\/p>\n

 <\/p>\n

Ve\u0107 odavno se s tobom, i ti si s njime prisno se srodio,<\/p>\n

pa katkada pomisli\u0161 i da se u istome trenu u tebi rodio,<\/p>\n

na tebe da je krotko \u010dekao, spremaju\u0107i se za taj datum<\/p>\n

Nikada ne\u0107e\u0161 doznati jesi li njegov ili on tvoj je fatum,<\/p>\n

 <\/p>\n

ali sa godinama \u0161to odmi\u010du postaje ti taj duh sve dra\u017ei,<\/p>\n

jer vjeru u smisao muke tvoje na vol\u0161eban na\u010din sna\u017ei,<\/p>\n

te ako se, nakon nestanka tvoga, u obzor beskraja vine,<\/p>\n

 <\/p>\n

bla\u017een \u0107e, i kao zvijezda slobodan, u visu etera da sine<\/p>\n

Vlastitu bi, bezvremensku, i ti s njime dosegnuo sre\u0107u,<\/p>\n

molitva bila bi izli\u0161na, da se tuguje, i da ti pale svije\u0107u<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bibliografija:<\/strong><\/p>\n