Opis
Savremena bosanskohercegovačka književnost u velikoj mjeri obilježena je temama rata, porodičnih lomova i traumatskih iskustava koji oblikuju individualne i kolektivne identitete. U tom kontekstu, roman „Na jastuku s neprijateljem“ Zijada Konjića zauzima značajno mjesto kao djelo koje kroz intimnu, ispovjednu naraciju istražuje kompleksne odnose između nasilja, religije i psihološkog preživljavanja.
Polazeći od perspektive glavne junakinje Irme, roman otvara prostor za analizu načina na koji se trauma prenosi kroz generacije, kako se internalizira i kako oblikuje percepciju stvarnosti. Istovremeno, djelo propituje granice između racionalnog i iracionalnog, stvarnog i metafizičkog, posebno kroz motive kletve, sihira i religijskog iskustva.
Roman „Na jastuku s neprijateljem“ predstavlja slojevitu naraciju u kojoj se porodična i društvena trauma prepliću s religijskim diskursom, pri čemu se nasilje pojavljuje kao centralni organizirajući princip radnje, dok religija funkcioniše kao ključni mehanizam interpretacije i preživljavanja.
