Opis
U ovoj knjizi dominantna je samosvijest o nemoći, ugroženosti i dezintegraciji subjekta koji se našao u vrtlogu ratnih razaranja, ali i samosvijest o istom stanju nemoći i nakon okončanja rata. Razaranje tjelesnosti, obezdomljenost, obračunavanje sa sopstvenim tijelom, sa autobiografijom kao institucionalnim oblicima subjektivnosti, samo su neke od simboličkih pozicija u kojima subjekt ove poezije ostvaruje čas pune samospoznaje. Ja, koje se ovdje eksponira, našlo se usred pustoši, usred besmisla u kome obogaljeni i osakaćeni ljudi “na štakama odlaze u budućnost / u zapjenušanu maglu obećanja.”
