Među zlikovcima

Pripovjedacki subjekt imenom Mido Alispahic evocira u prvom licu svoj ratni ‘boravak u paklu’; on je marginalac koji je jos prije pocetka ratne kataklizme nepovratno presao crtu koja dijeli Dobro od Zla, red od bezakonja, moralnost od opacine. Kljucna je, dakle, stvar uspostaviti taj i takav aspekt amoralnosti i asocijalnosti – u kom ce onaj kojemu se ‘sve to desava’ moci funkcionirati, aspekt u kom ce on uspjeti da prozivi i da prezivi sve ono sto prosjecno ljudsko stvorenje ni u kom slucaju ne bi moglo izdrzati ni preko glave preturiti, a da ne ‘pukne’, da se ne raspadne. U tom smislu je glavni lik ovog romana anti-junak: mentalno je nedozreo, socijalno iskorijenjen i marginaliziran, sklon kriminalu, zivinski sebican i bez ikakvog ljudskog saosjecanja. Knjizevno razviti sliku rata iz tog i takvog aspekta – to ce se mnogim citaocima uciniti odvec provokativnim i diskutabilnim, posebno onima koji su imali vlastito iskustvo ratnih patnji i stradanja. Literatura se, medjutim, kako je to prilicno grubo ali i tacno formulirao Witold Gombrovitz, ne pise ‘za lijepo vaspitane tetke’; knjizevnik ima i mora imati tu slobodu da se poigrava sa stanovistima, svjetonazorima, idejama i osjecanjima svojih likova, pa i citalaca – sve dotle dok to ostaje u funkciji ispunjavanja njegove osnovne zadace: da uoblici, potcrta i izrazi neke bitne sadrzaje, dvojbe i probleme, na nacin koji nas tjera na razmisljanje, koji nas emocionalno i duhovno pogadja i angazuje, koji nas upucuje na prevrednovanje i mijenjanje ili na dublje razumijevanje postojece stvarnosti, povijesnih pretpostavki opstojanja odredjene zajednice, pa i naseg vlastitog ucesca u svemu tome. Ovo je roman koji se cita i koji citaoce ne ostavlja ravnodusnim!